Gimnazija \"Uroš Predić\" Pančevo

FRANCESCO PETRARCA ~
KANCONIJER



Bilješke o piscu:
Franceco Petrarca, talijanski pjesnik i latinski pjesnik, rođen je 20.7.1304.
u Arezzu. Umro je 18. - 19.7.1374. u Arqua kraj Padove. Sin je
prognanoga firentinskog notara koji se 1312. preselio u Avignon, tadašnje
papinsko sjedište. Studira pravo u Moutpellieru i Bologni (1323.).
Sprijateljio se s velikim suvremenikom Boccacciom, koji u njemu vidi
duhovnog vodiča. Na Veliki petak, 6. ili 10.4.1327. zagledao se, kako sam
tvrdi, u plavokosu i crnooku ljepoticu Lauru i ostao joj zauvijek odan, pa i
nakon njezine smrti (1348.), iako mu ona nije uzvraćala ljubav. Njoj u
slavu napisao je "Rasute rime". Njegova poznatija djela su Kanconijer,
Africa, Moja tajna.

XI
Lassare il velo o per sole o per ombra

Nosite, gospo tu koprenu krasnu
na suncu i u sjeni,
otkad žudnju vidjeste u meni
s koje mi svako ino htijenje zgasnu.

Dok slatke misli u sebi sam krio,
što željama su slomile mi pamet,
lice već viđah samilošću sjati;
al kad vas Amor upozori na me,

Kose je plave veo obavio,
a nesta pogled koji ljubav prati,
Što vrh sveg od vas žuđah sad mi krati

taj veo tako kleti,
što, na smrt moju, i zimi i ljeti
očiju divnih krije svjetlost jasnu.

Analiza:
Pjesnik primjećuje da ga Laura ne voli. Laura je odbila Petrarcu kada je
vidjela da ju on voli. Pjesnik je to prikazao tako da je rekao kako se je ona
veom sakrila. Tim veom je sakrila svoje oči koje pjesniku najdraže kod
Laure. Pjesnika su najviše privlačile njene oči, koje su njemu bile poput
sunca (svjetlost koja mu daje život, snagu...). Stilske figure koje se
pojavljuju su metafora i epitet.


Rima:
1. kitica – abba
2. kitica – abcd
3. kitica – abb
4. kitica – aab
- c iz 2. kitice se rimuje s b iz 3. kitice i a iz 4. kitice

XXXI
Questa anima gentil che si disparte

Ta blaga duša što putovat treba
u drugi život, prije hore zvana,
bude li tamo dužna čast joj dana,
u najdičnijem bit će dijelu neba.

Između Marsa stane li i treće
svjetlosti, Sunce pasti će u sjenu,
jer da bi mogle gledat lijepost njenu,
blažene duše njoj hrlit sve će.

Pod četvrtim li svodom bude stala,
tri ostale će manje lijepe biti,
a samo njoj će pripast čast i hvala;

u petom krugu neće boraviti;
znam, bude li se dalje uspinjala,
Jupitera sjaj će i svih zvijezda skriti.

Analiza:
Petrarca shvaća da će Laura umrijeti prije nego što bi trebala. Pjesnik je
diči. Prikazuje ju kao svjetlost, što je i prije već činio pošto je svjetlost
često upotrebljavana za prikaz idola, moći, predmeta obožavanja i slično,
te govori kako će ta svjetlost sjati jače od svih ostalih odnosno da će sva
ostala svjetla pasti u sjenu. Naravno to govori da će se desiti samo ako joj
bude dana čast koju ona u njegovim mislima zaslužuje. Stilske figure koje
se pojavljuju su gradacija, hiperbola i epitet.

Rima:
1. kitica – abba
2. kitica – abba
3. kitica – aba
4. kitica – aba
- a iz 3. kitice se rimuje s b iz 4. kitice
- b iz 3. kitice se rimuje sa a iz 4. kitice




XXXII
Quanto piu m’avvicino al giorno extremo

Kako se bliže moji zadnji časi,
a život ljudski redom kratko traje,
vidim da vrijeme ni hipa ne staje
i lažna nada pomalo se gasi.

Mislima velim: o ljubavi niti
zborit ne smijemo, jer u svakom trenu
snijeg kao novi nestaju i venu
snage nam tijela; mirni ćemo biti:

s njim će sve nade prestati da žive,
s kojih smo bili u zabludi dugo,
sve što veseli, boli, srdi, plaši;
te ćemo spoznat da često i drugog
privlače stvari lažljive i krive;
uzalud da su uzdisaji naši.

Analiza:
Pjesnik primjećuje da neće još dugo živjeti. Život svakog čovjeka je
prekratak. Vrijeme uvijek teče i niti na trenutak se ne zaustavlja pa tako
pjesnik gubi "lažnu" nadu koja ga je do sada tješila. Petrarca shvaća da u
svakom trenu ima sve manje i manje energije za život i da ju nesmije
rasipati. Govori da će s prestankom gibanja, odnosno kada napuste svoje
tjelo, nestati svi osjećaji. Zadnju kiticu se može protumačiti na više
načina. Jedan način bi bio da je ono što oni sada govore, još prije smrti,
uzaludno jer uzaludno jer će postojati uvjek oni drugi koje privlače krive
stvari bez obzira na to što oni kažu, a drugo je da njihovi uzdisaju nakon
što umru su uzalduni, odnosno uzaludno im je to što se čude krivim
stvarima koje drugi rade i mole boga da to zanemari. Od stilskih figura
pojavljuje se kao i uvijek epitet.

Rima:
1. kitica – abba
2. kitica – abba
3. kitica – abc
4. kitica – abc
- a iz 3. kitice se rimuje s b iz 4. kitice
- c iz 3. kitice se rimuje s c iz 4. kitice







CCCXL
Dolce mio caro et precioso pegno

O slatki znače, milo moje blago,
što Raj te čuva, Narav mi te diže,
ah, sućut tvoja zašto kasno stiže,
života moga potpora i snago?

Bar u snu tvojeg viđenja sam prije
dostojan bio; sad puštaš da patim
pomoći lišen: ta tko mi je krati?
A znam da srdžbe tamo gore nije:

zbog koje ovdje srca milostiva
stradanjem drugog katkada se slate,
te Amor svladan u svom carstvu biva.

Ti što me vidiš i ćutiš mi muke,
i jedina mi možeš skončat jade,
prikazom svojom stišaj mi muke.

Analiza:
Laura je mrtva i raj je čuva. Pjesnik je tužan jer je više niti u snu ne vidi
kao prije pa se zapitao zašto bi to Laura njemu napravila kada u raju
nema srdžbe. Pjesnik misli da je Laura jedina koja vidi njegove muke i da
mu ona jedina može pomoći da ih se riješi ako mu se prikaže. Djelomično
je u pravu jer ako pati za njom najbolje će mu trenutno pomoći da mu se
prikaže, no onda će još više patiti kada mu se za stalno prestane
prikazivati. On si sam jednini može pomoći. Mora sam prihvatiti da je više
nema u ovom životu te krenuti dalje sa svojim životom. Od stilskih figura
se javlja epitet.

Rima:
1. kitica – abba
2. kitica – abca
3. kitica – aba
4. kitica – aba (iako nije prava jer se potpuno ista riječ pojavljuje)











CCCLXI
Dicemi spesso il mio fidato speglio

Zrcalo vjerno govori mi moje,
duh trudan, koža izborana cijela
i oslabljena snaga, spretnost tijela:
Ostario si, očevidno to je.

Valja da Narav svi slušaju ljudi
jer vrijeme ne da sporit snagu njenu.
Ko voda vatru što gasi u trenu,
tad se iz duga, mučna sna probudih:

i vidim da nam život leti bijedan
i da nam kob je samo jednom sklona;
i usred srca glas mi zvoni jedan

Od nje što lijepih lišena je spona,
al, živa, bila stvor je izvanredan,
te svim je slavu, mnim, uzela ona.

Analiza:
Pjesnik vidi svoj odraz u zrcalu i shvaća da je star i slab. Petrarca se
probudio i shvatio da život prolazi i da je bijedan, no još uvijek čuje u
svome srcu glas Laure te se prisjeća kako je bila "izvanredna". Stilske
figure koje su upotrebljene su hiperbola i epitet.

Rima:
1. kitica – abba
2. kitica – abbc
3. kitica – aba
4. kitica – aba
- a iz 3. kitice se rimuje s b iz 4. kitice
- b iz 3. kitice se rimuje s a iz 4. kitice

Dojam o djelu:
Soneti koje sam pročitao mi se nisu previše dopali zbog pjesnikovog stava
prema Lauri. Nikako ju ne može preboliti što je pomalo iritantno, pogotovo
ako se pokušate staviti u njenu poziciju. Ona ga ne želi no Petrarca ju voli
i nakon što umre i još uvijek ju veliča iako ga ona nikada nije voljela.
Često se pojavljuje hiperbola što dokazuje da pjesnik pretjeruje s ljubavlju
prema Lauri. Iako bi neki mislili da to govorim jer se nisam zaljubio i
slično, to nije točno jer Petrarca, čak i nakon što mu je Laura pokazala da
nije zainteresirana za njega, ju je nastavio obožavati. Štoviše Laura do
kraja svog života nije promijenila mišljenje, kao i Petrarca.